Što je hibridni rat i koliko je on efikasan za destabilizaciju i polarizaciju društva te ima li to utjecaja na naše društvo i građane?
To je tema o kojoj se govorilo u Studiju 4 HRT-a.
Dragan Mektić nedavno je teško optužio hrvatske obavještajne službe za poticanje terorizma u susjednoj Bosni i Hercegovini.
– To treba sagledati u kontekstu općih događanja i procesa u BiH u posljednjih godinu dana. To je kulminiralo, s izborom praktično bošnjačkog predstavnika kao hrvatskog člana Predsjedništva. Pokušava se skrenuti bitna pažnja sa stvarnih aktivnosti gdje se pokušava spriječiti ulazak BiH u EU i NATO te unutarnja stabilizacija. Svaki razgovor koji su hrvatski predstavnici potegnuli oko unutrašnjeg ustroja uvijek je proglašen kao napad na suverenitet BiH, ističe u uvodu Gordan Akrap s Instituta za istraživanje hibridnih sukoba.
Teze iz BiH djeluju čudne jer u Hrvatskoj turistička sezona praktično kuca na vrata pa joj sigurno nije u interesu destabilizacija susjedne zemlje.
– To treba gledati kroz prizmu akcija u BiH koje imaju za cilj smanjiti utjecaj Hrvata, dodaje Akrap.
Ministar sigurnosti Dragan Mektić je dio SDS-a, Karadžićeve stranke, kaže vanjskopolitički komentator HRT-a Tihomir Vinković, dodajući da je Dodik suprotna stranka u RS-u i BiH.
– Svako se bori za čelnika srpskog naroda. Izaći s time na ovakav način, izbaciti priču u koju je upleten i nekakav novinar i neki hrvatski dužnosnik. To sve skupa nema nikakve logičke veze. Destabilizacija uoči turističke sezone nema nikakve logike.
U digitalnom dobu hibridno ratovanje postalo je izuzetno važno.
– Informacijske operacije danas je vrlo jednostavno provoditi te mogu imati ozbiljne posljedice po države i društva, dodaje Akrap.
Smisao dezinformacije jest da se točne informacije izbace iz stvarnog konteksta, da se stave u novi kontekst i rekontekstualiziraju. Njima se pokušava dati smisao i značenje da se stvori neistina, govori Akrap.
Kao primjer hibridnog ratovanja, spomenuta je i priča o “crnom telefonu”. Franju Tuđmana optužili su da je putem njega bio u komunikaciji sa Slobodan Miloševićem za vrijeme rata, no analitičar Akrap kaže da to nije točno.
– Služio je za komuniciranje unutar sustava. Dolaskom 2000. došlo je do procesa “detuđmanizacije” te je nekome palo napamet reći da je to služilo za komunikaciju Tuđmana i Miloševića. Koliko ja znam, a dosta znam iz toga vremena, oni nikada nisu telefonom razgovarali. Priča o 48 sastanaka jest točna, ali ne u kontekstu kako je to prikazano.
Vinković se nadovezao i rekao da je deplasirano uopće govoriti o mogućnosti da se razgovaralo putem nekog crnog telefona.
Spomenuo je i pitanje Gotovine, Čermaka i Markača. Kaže da su putem hrvatskih medija plasirane dezinformacije, a onda ih je koristilo Haaško tužiteljstvo te strani mediji. Dodaje da kada se dezinformacije plasiraju, onda je to jako teško kontrolirati.
Akrap dodaje da Mlade generacije čitaju samo naslove i sažetke i na temelju njih donose odluke. Ako vi neistinu prihvatite kao istinu, vi prihvaćate i sve njezine negativne posljedice kojih niste svjesni, dodaje.
– Pitanje provjere vjerodostojnosti i pouzdanosti izvora, potpunosti i točnosti informacije te njenog vremenskog konteksta jest nešto što je nužno sagledavati. Svaku informaciju koja se pojavi u medijima ne treba prihvaćati kao točnu. Potrebno je razvijati sustav obrazovanja kako bi se potakla medijska pismenost. Cilj je postići informacijsku i digitalnu suverenost kako bi se spriječili zlonamjerni pokušaji, zaključuje Akrap.
HRT.hr
