Kad bi noćas im’o krila,
pola svijeta da preletim,
daleko mi ne bi bila
u zagrljaj da ti sletim!
U zagrljaj da ti sletim,
nakon tako dugo ljeta.
Svog djetinjstva da se sjetim,
tu u tebi zemljo sveta!
Letio bi preko gora,
preko najvećih planina,
dočekala bi me zora
kao majka svoga sina.
Ali ne bi zaplakao,
suze uze mi tuđina,
samo bi se radovao
poput izgubljenog sina!
Poljubio kamen sivi,
svaki grumen zemlje svete
gdje god da čovjek živi
rodnom kraju misli lete!
Najljepša si ti na svijetu!
Ljepotom si stekla slavu!
Kad bi malo te ljepote
mogli prenijet na državu!!!
Velimir Velo Raspudić
