Vrijeme je berbe grožđa, posebno vrijeme za žitelje Hercegovine rekli bismo. Vinogradi su od davnina ukras našega podneblja, žila kucavica ove suhe crvenice i tvrdnog kamena, ponos žuljavih ruku i nerijetko obiteljska “rađa” koja je prehranjivala gladna usta.
Nije nepoznato da su kapljice hercegovačkog zlata išle ravno do austrougarskog dvora i carevog stola, da su se radi te iste kapljice gradile ceste i probijali putevi, ali to je već druga tema. Kako rekoh to nije nepoznato, ali je ipak manje poznato je li se car sladio još nekim produktima vinograda osim vina. Ne mislim pri tome ni na grožđe ni na rakiju, nego na slasticu naših predaka- ćupter.
U takvom siromaštvu i oskudici namirnica osmisliti i izraditi jednu ovako ukusnu slasticu zasigurno je iziskivalo veliku maštu i spretnost. Jer, čime se zasladiti do zime, što staviti na božićnih stol, čime počastiti goste i čime razveseliti djecu? Sigurno su to bila pitanja koja su prolazila glavom naših baka i njihovih baka i prabaka, dok su se vrijedno brinule oko kućanstva. Smislile su i izmislile ćupter i hvala im za to. Hvala im jer ne samo što se i danas zasladimo njime, nego što se dičimo i ponosimo ćupterom kao našom tradicijskom slasticom, sebično ga svojatamo kao hercegovački izum.
I evo na kraju, za sve vas koji niste, a namjeravate praviti ćupter, provjeren recept za izradu ove slastice:
– 5 l soka od grožđa (bijelog vina) staviti kuhati dok ne prokuha te skoloniti pjenu.
– 1 l hladnog soka od grožđa pomiješati sa 1 kg brašna (može se koristiti i griz) i 10 dkg šećera. Ovo dodati u 5 l kuhanog mošta i mješati dok se ne zgusne.
– Razliti u plastične tanjure (ili posudu po želji) i staviti na sušenje nekoliko dana, okrećući ga svaki dan.
– Kad su ćupteri gotovi posuti i ih šećerom u prahu.
– Ukusan ćupter možete napraviti i od dunja!
