Iako traje već mjesecima, u petak je službeno počela predizborna kampanja za predstojeće opće izbore u BiH. To je bio povod da analiziramo što hrvatske stranke nude biračima, ali i kako se nose s onima koji zloupotrebom krnjeg Izbornog zakona žele grubo prekršiti volju Hrvata i pravo na legitimno predstavljanje i zastupanje.
Piše: Branimir Galić, Hrvatski Medijski Servis
Stranke s hrvatskim predznakom u Bosni i Hercegovini uglavnom su koncentrirane u dva bloka koji predvode HDZ BiH i HDZ 1990, dok bi se pristup HRS-a mogao nazvati svojevrsnim traženjem nekog trećeg puta.
Koalicija stranaka Hrvatskog narodnog sabora (HNS BiH) HDZ BiH, HSS, HKDU i druge biračima nude politiku kontinuiteta i nastavak borbe za jednakopravnost hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini na svim razinama vlasti koja se manifestira u načelu poštivanja principa legitimnog predstavljanja te konstitutivnosti naroda kao natkrovljujućega načela kada je u pitanju način i modalitet političkoga uređenja Bosne i Hercegovine.
S druge, pak, strane, koalicija okupljena oko HDZ-a 1990. nazvana „Hrvatsko zajedništvo“ svojim biračima se obraća kritizirajući HDZ BiH i partnere, ali bez neke konkretnije vlastite vizije i rješenja koja bi ponudili (potencijalnim) biračima kao nešto drugačije i unikatnije.
Izborna bitka za hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine možda najbolje i najjasnije od svega označava i pokazuje u kakvoj se ustavnoj i institucionalnoj poziciji nalazi hrvatski narod u BiH u usporedbi s druga dva konstitutivna naroda. Zahvaljujući nakaradnome Izbornom zakonu koji je omogućio da jedan narod može drugome nametnuti političke predstavnike, pa tako i za najistaknutiju funkciju u državi -Predsjedništvo BiH, postoji opasnost da se situacija iz 2006. i 2010, godine ponovi izborom Željka Komšića bošnjačkim glasovima za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. To bi, dogodi li se, moglo ponovno generirati veliku političku krizu i masovno i otvoreno nezadovoljstvo hrvatskoga puka. Dakle, glavna bitka voditi će se između Dragana Čovića kojega podržava ogromna većina hrvatskog naroda u BiH i Željka Komšića koji je glavna uzdanica velikobošnjačke politike.
Iz ovoga se nameće pitaje kakav je položaj Diane Zelenika koja je kandidat “Devedesetke” za Predsjedništvo BiH. Ona, čini se, računa na podršku dijela hrvatskog naroda koji nije zadovoljan politikama koje kreira HDZ BiH s partnerima. U javnim istupima govori o borbi protiv kriminala i korupcije, no valja podsjetiti kako to nije u nadležnosti Predsjedništva, već policijskih agencija i pravosuđa, nad kojima ni Predsjedništvo ni njegovi članovi nemaju nikakvih ingerencija.
U sferi istraživanja javnog mnijenja o ovoj temi nemamo dovoljno relevantnih informacija. Na raspolaganju su nam tek rezultati Centra za politološka istraživanja Filozofskog Fakulteta Sveučilišta u Mostaru koji je ispitivao preferencije isključivo Hrvata. Njihovo istraživanje kaže da bi Čovića ponovo podržalo dvije trećine hrvatskih birača, dok Diana Zelenika uživa oko 9 posto potpore Hrvata. Potpora hrvatskih birača Komšiću, Falataru i Lijanoviću je, prema tom istraživanju, na razini statističke pogreške. Ovo istraživanje jasno govori kako Hrvati dišu, ali problem je što istraživanje ne artikulira preferencije bošnjačkih birača, koji presudno, zbog svoje brojnosti mogu utjecati na izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Jednostavnije govoreći ne znamo koliko će Bošnjaka glasovati za Komšića i hoće li taj broj premašiti dvorećinsku izbornu volju koju uživa Čović među Hrvatima. /HMS/
