Svakoga dana iznova iznenadim se koliko znamo biti neodgojeni i neuredni.
Bilo kad vozač iz automobila izbaci na cestu praznu kutiju od cigareta, papirić ili praznu bocu. Posebno me smetaju izbačene plastične vreće sa smećem u neko grmlje, pa još više kad ih razderu životinje, pa onda kućne otpatke razbacuje vjetar svuda unaokolo. Strašno mi je vidjeti školska dvorišta nakon odmora – prepuna otpadaka od pojedene marende. Igračke u parkovima potrgane. Okrečene zidove učionica nagrđene otiscima stopala ili nekim natpisima… Ista je stvar i sa spomenicima ili svetinjama – poput ovih škrabotina na nedavno uređenom i okrečenom postolju ponositog KRIŽA na našem KRIŽEVCU. Baš kao da čovjek uživa praviti nered! A ne bi tako trebalo biti.
Za što je čovjek stvoren? Kad čovjek nešto napravi – kako bi se i drugi znali time pravilno služiti, napravi se UPUTSTVO ZA UPOTREBU! Pa budući da je i čovjek stvoren od Boga, Bog je za našu pravilnu upotrebu također dao uputstva. Ona su sadržana u BIBLIJI, u Božjim zapovijedima. Bog nam garantira da ako ih se budemo držali – nećemo imati problema u ostvarivanju svoje svrhe, svog cilja – a taj je život u punini, život vječni. I baš ta uputstva kažu da je čovjek postavljen kako bi pravio red. Kako bi pravilno upravljao svim živim bićima i stvarima. Čovjekov je zadatak nositi i preslikavati Božju ljepotu oko sebe. Ova ružna, pokidana i zagađena stvarnost oko nas nam pokazuje kako je čovjek potpuno zapostavio svoja UPUTSTVA ZA UPOTREBU. I zato, umjesto da radi za dobro, on je počeo uništavati! Umjesto da pravi red, posvuda stvara nered. Jadni li smo postali.
Kao uređaji kojima se krivo rukuje, pa umjesto da u perilici suđa peremo suđe, mi mutimo tijesto. Rezultat: potpuno uništenje! E moji dragi ljudi! Ukoliko ne želimo potpuno uništenje svega što dotaknemo, trebamo početi praviti red u sebi i oko sebe. Počinje se odgojem! Ne vjerujem da će dijete kojeg se uči kako nije lijepo šarati, pisati i uništavati stvari oko sebe – to i uraditi. S tim da ne smijemo zaboraviti kako “Naša nas djeca promatraju i ono što jesmo govori glasnije od bilo čega što bismo mi sami mogli reći.” Wilfred A. Peterson
I za kraj još jedna poslovica koja bi nas trebala podsjetiti na našu najvažniju roditeljsku ulogu koju smo danas najviše prebacili raznoraznim ekranima: Ne morate spašavati bolesne ili siromašne. Pravi doprinos čovječanstvu je dobro odgojeno dijete. Ono će onda postati i dobro odgojeni čovjek koji neće raditi sve one gore navedene neodgojene stvari.
