Otkako je SDP-ova Vlada Alijanse za promjene Alije Behmena iz 2000. godine uvela “inovacije” o subvencioniranju i spašavanju posrnulih državnih kompanija te izmirivanju obveza prema mirovinskom i zdravstvenom osiguranju za radnike, iz proračunskih i izvanproračunskih fondova, što fiktivno, što stvarno, izvučeno je milijardu maraka zajedničkih sredstava, piše Večernji list BiH.
No, iako bh. Hrvati imaju “legitimno” pravo puniti proračune i fondove, zajednička sredstva su se isključivo usmjeravala prema većinskim bošnjačkim područjima i tvrtkama koje nisu bile privatizirane.
Tražili dvije odluke
Kada je pak došlo vrijeme da se i za poduzeća u kojima većinski rade Hrvati izdvoji približno 2,5 milijuna maraka, a radi se o mostarskom hotelu “Ero” i Sveučilišnoj kliničkoj bolnici, stigla je odbijenica s bošnjačke strane. Naime, na pretposljednjoj sjednici Vlade FBiH ministar zdravstva Vjekoslav Mandić zatražio je da se donese odluka o odobravanju izdvajanja dijela novčanih sredstava, ostvarenih prodajom poduzeća iz nadležnosti Agencije za privatizaciju u Federaciji BiH iz posebnog fonda Razvojne banke FBiH, za uplatu doprinosa za 39 radnika Sveučilišne kliničke bolnice Mostar, a koji su stekli uvjete za odlazak u mirovinu.
Najprije su taj zahtjev bošnjački ministri iz reda Stranke demokratske akcije, a koje su podržali i kolege iz Saveza za bolju budućnost, odbacili te preglasali hrvatske ministre iz HDZ-a BiH. Identično je prošao i drugi zahtjev ove stranke da se riješi status uvezivanja staža za 40 radnika mostarskog hotela “Ero”, kao i obveza isplata otpremnina.
Naručeni prosvjednici
Jedinstveni su bili ministri bošnjačkih stranaka, čak iako postoji fond iz kojega se podmiruju ove obveze. To je posve suprotno od svega onoga kako su se do sada ponašali prema radnicima i kompanijama s bošnjačkog područja. Pa čak i u slučaju nedavnih prosvjeda koji se redaju pred federalnom Vladom posljednjih mjeseci. A scenarij je uvijek isti. Najprije radnici obustavljaju rad, blokiraju prometnicu, nakon toga pješače do Vlade, blokiraju istu i udovolji se njihovim zahtjevima. Tako je bilo s radnicima Konjuha, Krivaje, Željezare Zenica, Vitezita i raznih rudnika zbog kojih je, i povlaštenih mirovina za vojnike, urušen Zavod mirovinsko-invalidskog osiguranja.
Posebno je u ovome slučaju prijeporno odbijanje djelatnika hotela “Ero” koji je doslovno u vlasništvu Federacije BiH. Njihovi problemi dodatno su se zakomplicirali kada je “postignut dogovor” o prodaji za smještaj institucija HNŽ-a, a taj posao ipak nije proveden.
