U subotu, 20. siječnja 2018., u 15:30 preminuo je u Rehabilitacijskom centru u Mostaru don Nedjeljko Galić, svećenik Mostarsko-duvanjske biskupije.
Nedjeljko je rođen u Gorici kod Gruda, 2. kolovoza 1935. od oca Franje i majke Kate rođene Pandžić. Imao je dva mlađa brata, Ivana i don Milivoja, svećenika također Mostarsko-duvanjske biskupije koji je preminuo 28. listopada 2013.
Kršten je 5. kolovoza 1935. a krizman 18. lipnja 1944. u župi Gorici.
Osnovnu je školu polazio, uz ratne poteškoće, u rodnoj Gorici: 1941.-1945. Htio je poći u franjevce, ali Provincija nije primala kandidate 1945. i 1946., pa ga je župnik uputio biskupu Petru Čuli, koji ga je poslao u sjemenišnu gimnaziju u Zagreb: 1947.-1955. Nakon mature predao je biskupu molbu za bogosloviju, ali ga je istoga ljeta vojska unovačila: vojnu je obvezu služio od 1. rujna 1955. do 27. kolovoza 1957. Najprije je pohađao bolnički tečaj u Zagrebu, zatim je služio u Ilirskoj Bistrici, Kopru i Umagu. Nakon vojske obnovio je molbu za bogosloviju biskupu Čuli koji je te godine pušten iz zeničkoga zatvora. Pohađao je filozofsko-teološki studij u Zagrebu, 1957.-1963., diplomirao 19. lipnja 1963. s radnjom „O Kumranskim nalazima”.
Sakrament đakonata primio je u Zagrebu, u ožujku 1962., rukopoloženjem pomoćnoga biskupa Franje Salisa-Seewisa.
Red mu je prezbiterata podijelio biskup Čule u Gorici, 29. lipnja 1962. Mladu je Misu slavio 3. kolovoza 1962. Propovijedao fra Zdenko Galić. Mladomisničko geslo: „U Tebe se, Gospodine, uzdam i ne ću se postidjeti dovijeka“ (Ps 31,2).
Kao kapelan svoju svećeničku službu započinje u župi Kruševo 1963. godine. Naredne godine, imenovan je za kapelana u župi Studenci, a godinu kasnije imenovan je za župnika u Vinici u duvanjskom kraju. 1966. godine imenovan za župnika u novo-osnovanoj župi Jare gdje ostaje 20 godina. Kako je jednom prilikom rekao došao je na ”golu podinu gdje nije bilo ni crkve ni župnog stana”. Započinje s pripremama terena za gradnju crkve i župne kuće. Nova je crkva blagoslovljena za Svisvete 1971. godine.
19 godina na čelu župe Gradina
Preuzvišeni otac biskup Pavle Žanić, imenuje ga za župnika na Gradini 1985., gdje i ostaje do 2004. godine.
Nastavlja predani dušobrižniči rad sa župljanima u selima koja su sačinjavali župu, a to su: Blizanci, Krehin Gradac, Biletići i Krućevići. Nastavlja izgradnju nove župne kuće. U tom razdoblju pomogao je obnovu dviju škola, u Krehin Gracu i Biletić polju.
Započinje i Domovinski rat. Cijelo vrijeme domovinskog rata samo jednu noć je bio odsutan iz boravišne župe. Doživio je tri puta granatiranje. U tom vremenu osim sv. Misa u župi, slavio je sv. Mise i s braniteljima na prvoj liniji i to nekad u bunkerima na Biletićima, Tepčićima i Slipčićima.
Crkva u Biletić polju je do temelja bila spaljena i uništena. No, Božja providnost i dobri ljudi pomogli su da se Božji hramovi ponovno dignu iz pepela. Tako je zajedno s župljanima, kao i uz pomoć iz inozemstva izgradio nove crkve u Biletići Polju i Krućevićima, te obnovio sve kapelice po mjesnim grobljima. Isto tako bio je zagovornik i izgradio je zgradu središnjeg biskupijskog Karitasa u blizini župne crkve.
Za vrijeme Domovinskog rata u župu su dolazile pojedinačno ili veće skupine izbjeglih Hrvata. Jednom prilikom u župnom dvorištu je se našlo oko 200 izbjeglica koje su župljani primili pod svoje krovove.
Nakon odlaska iz župe Gradina bio je ravnatelj je Svećeničkoga doma u Mostaru do umirovljenja 2008. godine.
Don Nedjeljko je proslavio Zlatnu Misu u Jarama, 21. travnja 2012.
Posljednjih mjeseci bio je u Rehabilitacijskom centru Biskupijskoga caritasa u Mostaru, gdje je i umro. Sprovod s Misom zadušnicom u Gorici, u ponedjeljak, 22. siječnja u 14.00 sati.
Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!
