GOSPODINE GENERALE!
Ja znam da si s nama. Da, s nama danas u ovom sjećanju točno u podne u Lisinskom. Sjediš u svakom stolcu ove dvorane, stojiš na svakom mjestu gdje netko danas u ovoj dvorani stoji, misliš naše misli, želiš naše želje, tužiš naše tuge, živiš naše radosti. S nama si na svakom pedlju Domovine i danas i svu vječnost. Vjetrom čežnje misao nam nosiš, misao što je neumorna, kojoj nikad san neće sklopiti oči.
Htjeli smo još tilovina žutih uživati, željeli vrhunce naših gora dušom osvajati, na poljima našim još tolika kola odigrati. Hercegovina i Bosna i Hrvatska stoji kao ukopana i ime ti tiho Tvoje na usnama našim titra.
Ogromno si svoje tijelo i još veću dušu svoju, Generale, uvijek na dlanu imao. Bez zadnje suzdržane misli, ili kolebanja, iskreno do boli i za prijatelja i za neprijatelja. Nije bilo tajne na tvom ratnom putu, nije bilo zakulisnog, nejasnog, tamnog. Uvijek si kročio onom stranom života na kojoj je sve bilo bjelodano.
Tko Te mogao razumjeti? Tko? Ne oni i onaj tko nije bio iskren i tko nije bio spreman za ideale sve dati. Generale, Tvoji su te vojnici Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane uvijek razumjeli i s tobom bili jedno. Znali smo da bi i za naš mali prst dao sve na svijetu. I to su svi znali, jer si takav i to si svima rekao. Iskreno do bola.
Ostala je Tvoja rečenica koju je čuo cijeli svijet, i koja će cijelom svijetu odzvanjati u ušima:
SLOBODAN PRALJAK NIJE RATNI ZLOČINAC. S PRIJEZIROM ODBACUJEM VAŠU PRESUDU.
Ostaješ s nama, Generale. Stojimo Ti do kraja postrojeni na prijavak. Zore će i sutoni Herceg Bosne u sve dane s Tobom živjeti.
