Haaško suđenje za Herceg-Bosnu bilo je šarada, parodija, teatar apsurda zamaskiran suđenjem. Svatko na ICTY-ju je to vidio. Kao što sam ustrajno govorio sucima tijekom suđenja, nitko od njih ne bi htio da mu se ovako sudi, kritizirao je Michael Karnavas, odvjetnik prvooptuženog Jadranka Prlića, bivšeg predsjednika HVO-a i Herceg-Bosne.
To je školski primjer kako ne treba voditi predmet, oštar je Karnavas, školski primjer toga kako ne treba birati sudsko vijeće, kako ne treba voditi sudsku raspravu, kako ne treba analizirati dokazni materijal, kako ne treba pisati presudu. “Mogu sa sigurnošću reći da je u mojih 35 godina odvjetničke karijere suđenje u predmetu Prlić i ostali daleko najgore iskustvo”, napisao je u tekstu u povodu presude. Zamjerke američkog odvjetnika mogu se sumirati kroz 10 točaka.
1. Optuženi nisu uživali presumpciju nevinosti
Sud bi morao biti objektivan, odlučivati strogo rukovođen činjenicama. Optuženi su nevini sve dok im pravomoćnom presudom nije dokazano suprotno. Međutim, i prije presude, na internetskim stranicama Haaškog suda, stajao je tekst koji opisuje događaje u BiH u vrijeme rata: “Strateški položaj BiH bio je izložen Srbiji i Hrvatskoj, koje su pokušavale nametnuti svoju dominaciju nad velikim dijelovima njezina teritorija. U stvari, vođe Hrvatske i Srbije već su se 1991. godine tajno sastali, kada su dogovorili podjelu BiH, a malu enklavu ostavili bi Muslimanima”. Ako je to sve već jasno, čemu suđenje?
2. Optuženi nisu imali pravedno suđenje
I najgori kriminalac uživa pravo na fer, pravedno i nepristrasno suđenje. Prisjećajući se kako je suđenje vođeno i kako se postupalo s nekim optuženicima, posebno s generalom Praljkom koji se nije sramio izraziti svoje mišljenje, savršeno je jasno da, od prvog dana, niti jedan optuženik u predmetu Prlić i ostali nije imao šanse dobiti pravedno suđenje i pravednu presudu, ističe Karnavas. Pitanja i komentari sudaca, kaže, ukazivali su na njihovu pristranost u korist optužbe, kao kad su HVO zvali “katoličkom vojskom”.
3. Optuženi nisu imali priliku iznijeti istinu
Možda zato što nada živi vječno, svi smo se mi, pa i general Praljak, piše Prlićev odvjetnik, držali za neki tračak očekivanja da će optuženici imati priliku iznijeti istinu. General Praljak nije štedio vremena ni novac da rasvijetli ono za što je vjerovao da je bitno da bi suci razumjeli i uvidjeli kako je njemu bilo, što je činio i zašto, što nije činio ili nije mogao činiti, što je bila Herceg-Bosna i u kakvoj su se situaciji našli tamošnji Hrvati.
4. Suci su presudom potvrdili svoje predrasude
Prvostupanjsko sudsko vijeće nije razmotrilo i ocijenilo sve relevantne dokaze, već se sustavno oslanjalo na selektivne dokaze koji su iskrivljavali istinu i dovodili do krivih zaključaka, navodi Karnavas, kako je to s odvjetnicom Suzanom Tomanović napravio u žalbi na prvostupanjsku presudu. Prilićevi odvjetnici također kritiziraju suce da su zanemarili svjedočenja praktično svih svjedoka Prlićeve obrane. Njihova imena navedena su mjestimično u presudi, ali bez prave težine.
5. Zaključak o udruženom zločinačkom pothvatu donesen je na osnovi indicija
Uvjeren sam bez svake sumnje da na temelju dokaznih predmeta u procesu nije bilo UZP-a, niti napora da se podijeli BiH, niti etničkog čišćenja. U potpunosti prihvaćam da su se činile greške, da su počinjeni teški zločini nad vojnicima i civilima, da se odgovornost mora postojati. Ali za tezu o postojanju UZP-a s ciljem ponovne uspostave Banovine Hrvatske, vidim samo indicije, piše Karnavas.
6. Vrijeme za obranu se sustavno ograničavalo
Branitelji se žale na sustavno uskraćivanje vremena za ispitivanje ključnih svjedoka i iznošenje bitnih dokaza: kako se sudilo šestorici optuženih, svatko od njih za protuispitivanje svjedoka dobio je šestinu vremena od onog koje je Tužiteljstvo iskoristilo.
7. Zlonamjerno su korišteni izvaci iz dnevnika Ratka Mladića
Mladićevi dnevnici pronađeni su nakon što je suđenje već bilo gotovo. Tužiteljstvo je unatoč tome tražilo da se u spis uvedu ulomci iz Mladićevih dnevnika, a obrana je inzistirala da se u tom slučaju dozvoli i njima da u spis unesu ulomci tih dnevnika relevantnih za obranu.
8. Sudsko vijeće bilo je disfunkcionalno
Šestorici lidera Herceg-Bosne sudila su trojica sudaca, koji su donijeli prvostupanjsku presudu tako da je predsjedavajući sudac Jean Claude Antonetti izdvojio svoje mišljenje: on se nije slagao s tim da je postojao udruženi zločinački pothvat i da je u njemu sudjelovao predsjednik Tuđman. “Dvojica sudaca često su se javno svađali s predsjedavajućim sucem, koji se činio nesposobnim voditi suđenje”, piše Karnavas.
9. Suci nisu bili dorasli zadatku
Suci Haaškog suda najčešće su profesori prava, a rijetko iskusni suci. Nijedan od sudaca nije bio dorastao zadatku, i to se vidjelo, piše Prlićev odvjetnik. “Budući da izgleda nisu imali pojma kako se sudski postupak treba voditi, tražio sam da suci daju Tužiteljstvu i obrani jedan sat da im održimo predavanje, budući da su i Tužiteljstvo i obrana imali veliko iskustvo u vođenju postupaka pred ICTY-jem. Koliko god to drsko izgledalo, mojem je zahtjevu udovoljeno”, piše odvjetnik.
10. Snishodljivo su se odnosili prema generalu Praljku
Praljak je inzistirao da se sam brani, a suci su ga često prekidali. Da su suci bili strpljiviji s generalom Praljkom i dopustili mu veću slobodu u ispitivanju svjedoka, da nisu gotovo masovno ignorirali dokaze obrane, u tom bi slučaju Praljak možda prihvatio zaključke suđenja, misli Karnavas. “Možda bi general Praljak prihvatio da je možda griješio u magli rata dok je pokušavao, najbolje što je znao, zapovijedati i kontrolirati vojsku građana-vojnika, vođenu malobrojnim kompetentnim časnicima s činovima koji su premašivali njihovo iskustvo i kompetenciju”, piše on.
