Naslovnica Povijest Na današnji dan prije 80 godina partizani spalili crkvu na Šćitu

Na današnji dan prije 80 godina partizani spalili crkvu na Šćitu

Podijeli objavu

Ono što se dogodilo na današnji dan prije 80 godina, ostat će zauvijek zapisano u ramsku povijest kao “uvod” u stradanje koje je uslijedilo nepuna tri mjeseca kasnije.

13. srpanj 1942. godine usječen je duboko u sjećanja Ramljaka kao i u povijest stradanja Rame.

U ranim jutarnjim satima 13. srpnja 1942. godine, partizani su napali Prozor, uz njega napali su i Šćit. Prema dostupnim dokumentima, Šćit je napadao 3. kragujevački bataljun iz sastava Prve proleterske brigade. Nakon brojnih neuspješnih napada, partizani uspijevaju zapaliti crkvu koja je u potpunosti izgorjela – piše Rama-Prozor.info.

Nakon zauzimanja crkve, partizani su ubili gvardijana, fra Julijana Jurkovića. Nekoliko dana kasnije ubijaju i fra Viktora Sliškovića pod optužbom da je “spremao ustanak” i da je “neprijatelj naroda”. U petom požaru kroz svoju povijest stradala je ramska crkva, a s njom sakristija i knjižnica. Izgorjela je velika Gospina slika koju je naslikao A. de Rohden 1892. godine, slika “Sv. Ignacije izgoni đavle” iz Rubensove škole i druge vrijedne slike. Crkveno ruho je odneseno ili spaljeno.

Uništeno je desetak kaleža od kojih su dva bila filigranski radovi majstora Tome Tinovića iz Jajca, a dva od fojničkih majstora Ostojića, kao i tri krasne pokaznice. Knjižnica je imala vrlo vrijedne povijesne i teološke knjige, matice pisane od 1781. godine bosančicom i latinicom, za koje je jedan ministarski izaslanik govorio fra Kazimiru Iviću da vrijede toliko da im se stranice dukatima popločaju.

U knjižnici je stradao arhiv, numizmatika i što je posebno važno zabilješke dvojice Vladića koje su sadržavale podatke o Rami i Bosni skupljane po svijetu, posebno u Rimu gdje su obojica službovala, neke prijepise iz Arhiva apostolskih vikara u Bosni, a taj arhiv je također uništen tako da sad podataka više nigdje i nema.

O materijalnim gubicima, odvedenoj stoci, odvezenom žitu i svemu što je bilo potrebno za život, o uništenom samostanskom namještaju, potpunom pustošenju svega što je u njemu bilo, da se i ne govori. Rad i trud kroz stoljeća, planuo je kao žrtva na oltaru borbe za nešto što ramski Hrvati nikad nisu željeli. Ako je bilo govora o “prvom oslobođenju” Rame, onda je to bila strašna ironija o spaljenoj crkvi, uništenom kulturnom blagu i, što je najteže, stradalim ljudima. Htjeli su lišiti Ramu ne samo njezinih značajnih ljudi nego i njezine prošlosti.

Rama-Prozor.info

Podijeli objavu