Naslovnica ZANIMLJIVOSTI Ne daj da ginu hrvatski ratnici

    Ne daj da ginu hrvatski ratnici

    Podijeli objavu

    Piše: Darko Juka

    ”Ispod Širokog Brijega Lištica tiho teče, zauvijek sa sobom nosi još jednu ratnu večer…” – stihovi su koji me uvijek i bez iznimke zaustave u trenutku, nebitno kada ih i koliko puta čuh u proteklih trideset godina… Stihovi su koji me nagnaju na skrušenu misao: ”Hvala što bdiješ nad nama, Majko”… Stihovi su koji su, još dok su srastali s papirom i dobivali dah života u toj nježnoj pjesmi-molitvi (”ne daj da ginu hrvatski ratnici”), postali i ostali antologijsko ratno dijete uzavrelih osjećaja koji su onda bujali…

    – Pjesma je nastala kao plod nataloženih domoljubnih osjećaja na obrambenim položajima – izjavio je u lipnju 1992. godine za ”Hercegovački tjednik” širokobriješki glazbenik Franjo Kraljević koji je tada svoju gitaru uzimao tek u kratkim predasima, noseći umjesto nje pušku u ruci kao hrvatski dragovoljac, pripadnik Hrvatskoga vijeća obrane Hrvatske Republike Herceg-Bosne.

    Napisao je Franjo mnoštvo zapaženih skladbi, kako domoljubnih, tako i onih sakralne tematike. Međutim, pjesma ”Marijo, majko naša” koja je rođena iz ratnoga mraka i kojom je napadnuta i razorena Hercegovina svijetu poslala neopisivo moćnu poruku inata i mira u jednomu glasu, na određeni se način naslonivši na Koromanove stihove o ”blagomu narodu”, svakako ga je obilježila, s razlogom se postavivši na pijedestal hrvatske domoljubne pjesme.

    Novinar Tihomir Begić objavio je u 56. broju ”Hercegovačkoga tjednika”, dana 27. lipnja 1992. godine, tekst imena ”Himna Širokome Brijegu” i uspješno prenio i osobne i snažne dojmove hercegbosanskoga puka nakon što se pjesma, kao demo-snimak, u jeku ”Lipanjskih zora” i u čast 11. obljetnici međugorskih ukazanja Blažene Djevice Marije, 24. lipnja 1992. premijerno zavrtjela na valovima Hrvatskoga radija Široki Brijeg.

    Pjevao ju je Kristijan Božo Čarapina, tekst i glazbu napisao je Franjo Kraljević, aranžman potpisuje Joško Banov, a izvršni producent cjelokupnoga projekta, tako i kasnijega istoimenoga Kristijanova albuma, bio je novinar Frano Vukoja. Na pjesmi su radili i Nenad Ninčević i momci iz čuvenoga splitskog ”Tutti Frutti banda”. Snimljena je u studiju Nenada Vilovića u Splitu, a uvijek nasmijani Frano se u svojemu stilu prisjetio kako je izvorni tekst prve strofe Ninčevič i blago ”dotaknuo”, tek ”uglancavši” Kraljevićevo sjajno djelo.

    E sad… Kako je došlo do toga da Mostarac zapjeva pjesmu koja je već tada ”krštena” kao himna Širokoga Brijega… Tiho Begić u ”Tjedniku” piše: ”Da bi pjesma postigla ovakav ‘zvuk’ valjalo je obaviti ‘predradnje’ koje su pale na leđa izvršnoga producenta Frane Vukoje. Imao je podršku Zlatka Lasića Muze, glazbenoga urednika Hrvatskoga radija studija Široki Brijeg, koji je prvi predložio da bi upravo Kristijan svojim melodičnim i čistim glasom i iskustvom najbolje zadovoljio pjevačke zahtjeve ove pjesme.”

    – Čim sam čuo demo-snimak ove pjesme, pomislio sam da bi ju valjalo tako glazbeno urediti da bude nešto između domoljubne, duhovne i popularne pjesme. Složio sam se sa Zlatkom Lasićem Muzom da upravo Kristijan ima najpoželjnije glasovne mogućnosti i ‘filing’ za ovu prekrasnu pjesmu. Iako sam bio silno preokupiran novinarskim zadaćama, uspio sam naći vremena i svega ostaloga, i naravno Kristijana koji je bio zapovjednik saniteta za Cim i Gorance pri HVO Mostar, te krenuti u Split kod Ninčevića i Vilovića s kojima je Kristijan surađivao na četiri svoje ploče – pričao je Frano Vukoja za ratni ”Hercegovački tjednik”.

    U pomoć su priskočili Franjevački samostan na Širokomu Brijegu, tvrtka ”Lijanović” i ”Hercegovački tjednik”, osiguravši nužnu financijsku i medijsku potporu. Pjesma je objavljena na Kristijanovoj audiokaseti ”Marijo, majko naša (Kraljice mira)”, u srpnju 1992. godine, u izdanju širokobriješke agencije ”Intermezzo” i proizvodnju zagrebačkoga ”Eurotona”.

    – Na Širokom Brijegu nastupam već desetak godina i tu sam se osjećao uvijek kao kod kuće. Pjesma mi se odmah dopala i s oduševljenjem sam ju prihvatio. Ninčević, Vilović i Banov iako su radili na novom albumu ‘Tuti-frutija’, odvojili su vremena i truda i imali razumijevanja jer se radi o doista lijepoj pjesmi o tom svetom Širokom Brijegu. Drago mi je što sam dao svoj doprinos jednoj pjesmi koja bi mogla biti za sva vremena. Nadam se da će čitav album biti na istoj razini – izjavio je Kristijan za taj tekst, sada ”star” punih trideset godina, čiju presliku ovom prigodom objavljujem.

    Zanimljivo je da je pjesma, u travnju 2020. godine, na poticaj Ivana Bubala, a pod palicom Marka Duspara, doživjela osuvremenjenu obradbu od strane dvanaestorice širokobrijeških glazbenika koji su ju, rabeći video-vezu i kućne glazbene studije, zajednički snimili u vrijeme izolacije i najstrožih mjera na samomu početku nesretne korona-pandemije. U obradbi su sudjelovali: Mirko Cigić, Bože Slišković, Dragan Lovrić, Marin Lončar, Ivan Šušak, Damir Ćorić, Ivan Bubalo i Jure Ćavar (vokali), Marin Lončar (solo gitara), Marko Hrkać (tamburica bisernica), Marin Sesar (piano) i Bože Slišković (gitara).

    – Po mišljenjima mnogih ‘Marijo, majko naša’ će postati prava širokobriješka himna. No, slušat će se zacijelo svugdje gdje dopire duh Širokoga Brijega i njegova šimićevska plava skamenjena vječnost – riječi su kojima je kolega Begić nadahnuto zaključio svoj ratni, lipanjski tekst iz ’92.

    𝐌𝐚𝐫𝐢𝐣𝐨, 𝐦𝐚𝐣𝐤𝐨 𝐧𝐚š𝐚

    Tisuće suza sja
    na oltaru tvom,
    Marijo, majko naša,
    moli za naš dom!

    Ispod Širokog Brijega
    Lištica tiho teče,
    zauvijek sa sobom nosi
    još jednu ratnu večer.

    Marijo, majko naša,
    što nad Širokim Brijegom bdiš,
    ne daj da ginu hrvatski ratnici,
    sačuvaj našu crkvu
    i gradić podno nje,
    a Brijeg što ih spaja,
    nek spaja ih zauvijek.

    Oduvijek ovaj narod
    sanja o tom,
    Marijo, majko naša,
    moli za naš dom!

    Pjesmu poslušajte na:

    Podijeli objavu