Naslovnica POLITIKA Katolički tjednik brutalno o Komšićevu posjetu Vatikanu: Tko ga je zvao?

Katolički tjednik brutalno o Komšićevu posjetu Vatikanu: Tko ga je zvao?

Podijeli objavu

Nakon što je predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić bio u Vatikanu, postavlja se pitanje kakve je koristi i tko sve? imao od toga puta.

Piše: Josip Vajdner, Katolički tjednik

Da je, formalno član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, a praktično drugi bošnjački predstavnik u troglavom bh. državnom vrhu, bio kod pape Franje u ponedjeljak 17. siječnja, prenijeli su gotovo svi mediji na ovdašnjem području.

Nažalost, ponovno se na običnoj vijesti pokazalo koji su to, i koliko, u službi određenih politika. Tako su bošnjački u posredovanju informacija perfidno izostavili spominjanje „konstitutivnih naroda“ kako se razgovori u Vatikanu ne bi doveli u vezu s procesom izmjene Izbornoga zakona, prema kojemu bi Hrvati dobili političku jednakopravnost s druga dva naroda u BiH. Onu jednakopravnost čija je personalizirana suprotnost upravo Željko Komšić.

Zbog toga se ljudi s pravom i pitaju tko je i kakve je koristi imao od toga susreta: poglavar Katoličke Crkve ili čovjek koji je oličenje majoriziranja Hrvata (koji su gotovo svi i katolici) u državi skrojenoj u Daytonu.

Nije ga Papa zvao nego on tražio susret

Najprije valja razjasniti redoslijed: Nije papa Franjo pozvao Željka Komšića nego je ovaj zatražio audijenciju kod Pape. To predsjednici država obično čine preko svojih predstavnika, tj. u ovom slučaju preko veleposlanika BiH pri Svetoj Stolici (ili pak drugim diplomatskim putevima).
Zatim, većina razgovora političke prirode ne vode se izravno s Papom nego ili s kardinalom državnim tajnikom Svete Stolice – Pietrom Parolinom (koji je trenutno zaražen koronavirusom); ili kao u konkretnom slučaju s tajnikom za odnose s državama nadbiskupom Paulom R. Gallagherom.

Tako je i priopćeno iz vatikanskog Tiskovnoga ureda uz dodatak sadržaja: „U srdačnim razgovorima održanim u Državnom tajništvu izraženo je uvažavanje dobrih postojećih bilateralnih odnosa te se razgovaralo o prioritetima kolegijalnog Predsjedništva. Stranke su se potom usredotočile na domaću situaciju u zemlji, ponovivši potrebu promicanja pravne i društvene jednakosti svih građana koji pripadaju svakom konstitutivnom narodu. Konačno, pozornost je usmjerena na neka regionalna pitanja, uključujući situaciju u zemljama zapadnog Balkana i proširenje Europske unije.“

Tko kaže da je „dobra osoba“?

I tu se u adekvatnom posredovanju priopćenja (što, kako smo rekli, nije bio slučaj s medijima u službi dominantne bošnjačke politike) nema što puno dodati, jer bi se otišlo u područje spekulacija. Međutim, ono što je običnoga čovjeka, očito, najviše moglo zbuniti jest navodna Papina ocjena za Komšića: „On je dobra osoba!“

A zapravo se to nigdje u službenim priopćenjima ne spominje. To je navod SIR-a (Servizio Informazione Religiosa), katoličke tiskovne agencije osnovane 1988. na inicijativu Talijanske federacije katoličkih tjednika i uz potporu Talijanske biskupske konferencije.

No, vrlo neprofesionalno enkodirane vijesti u kojoj se ne kaže komu je to i kada papa Bergoglio rekao. Tako da više liči na propagandni uvod nego na početak ozbiljne informacije, pri čemu ostavlja prostor za različite interpretacije.

A upravo su to iskoristili ovdašnji bošnjački mediji kako bi Željka Komšića prikazali kao Papina miljenika.

Razina: „Vjeruješ li meni ili svojim očima“

Međutim, u faktografskim porukama kakva je i ova o audijenciji trenutnoga predsjedatelja Predsjedništva BiH kod Svetoga Oca, veoma je važno voditi računa o tzv. interpretativnom nivou komunikacije, odnosno o prepričavanju i raspravljanju posredovanih informacija. Ova druga razina komuniciranja tj. „život poruke“ predstavlja tzv. drugo čitanje vijesti te pri tome onaj tko ju piše valja ukalkulirati sve ono što kao činjenice već posjeduju oni kojima je poruka namijenjena.

Primjerice, ako u jednom mjestu ljudi imaju iskustvo da je neki njihov susjed patološki lažov i kradljivac, vijest koja bi govorila o njegovu poštenju i nesebičnosti bila bi interpretirana ili kao obična glupost ili kao propaganda ili bi u najboljem slučaju proizvela čuđenje i zanimanje je li se možda stvarno dotični promijenio i postao takva osoba.

U tom smislu, neki se medij može svim silama uporno truditi nekoga učiniti poštenim i dobrim, ali bez konkretnoga učinka u stvarnosti među onima koji imaju nedvojbeno drugačije iskustvo, temeljeno na interpretaciji onoga čemu su se sami mogli osvjedočiti. Odatle je razvidno zašto, recimo, neka politička opcija pobijedi na izborima premda su joj dominantni mediji predviđali težak poraz – kao što je to, primjerice, bio slučaj s Donaldom Trumpom 2016.

Tako i navodi da je Željko Komšić „dobra osoba“ jamačno neće niti jednoga katolika potaknuti da na predstojećim izborima (ako i budu održani) dadne svoj glas njemu; niti će imalo biti bolji u očima prosječnoga bh. Hrvata.

„Dobitak“ i „gubitak“

Alanfordovska groteska kaže: „Onaj tko izgubi dobitak, dobiva gubitak!“ Na toj potki se i ovaj susret može ocijeniti kako od njega Komšić ama baš nikakvu korist nije imao (osim možda literature koju je u Vatikanu dobio za čitanje). Stoga je nedvojbeno da je izgubio ikakav dobitak.

Također, iako su pojedini katolički mediji na stranim jezicima (npr. njemačkom) najavljivali kako se „Papa informira o stanju u BiH iz prve ruke“, jasno je da je – ugostivši čovjeka koji se uporno lažno predstavlja za nešto što nije (Ako je Hrvat, onda mora barem nešto hrvatsko imati i voljeti, a to ovaj Komšić očito nema!) i zastupa narod koji ga nije izabrao (niti može igdje otići gdje su Hrvati u većini) – papa Franjo samo bacio sjenu na sliku koju o njemu imaju katolici u BiH. Tako da je zapravo samo „dobio gubitak“.

Taj je “gubitak”, dakako, samo na simboličnoj razini jer institucija Pape, kod Hrvata katolika puno je veća od bilo čega što bi bilo koji nasljednik Sv. Petra mogao učiniti, tako da će i ovoga nastaviti poštovati. Poglavito jer je očito kako se papa Bergoglio zanima za stanje u ovoj državi za koju je svoju zabrinutost izrazio 10. siječnja 2022. na svom novogodišnjem prijemu za diplomate.

Tada je istaknuo: „Uzajamno povjerenje i spremnost na mirnu raspravu također treba potaknuti sve uključene strane, kako bi se u Ukrajini i na južnom Kavkazu pronašla prihvatljiva i trajna rješenja, a izbijanje novih kriza izbjeglo na Balkanu, prvenstveno u Bosni i Hercegovini.“ Stoga se samo možemo nadati da je sadržaj razgovora vođenih u Vatikanu dotaknuo i činjenicu kako je fenomen „Željko Komšić“ jedna od bitnih stavki u raspirivanju nepovjerenja među narodima u BiH i da ga je Sveti Otac pozvao na obraćenje kako bi zbilja postao „dobra osoba“.

Nedjelja.ba

Podijeli objavu