Naslovnica KULTURA Objavljen književni prvijenac prof. Jasne Ćorić

Objavljen književni prvijenac prof. Jasne Ćorić

Podijeli objavu

Ovih je dana u Zagrebu svjetlost dana ugledao književni prvijenac prof. Jasne Ćorić u nakladi Alfe d.d. Zagreb. Zbirka priča Kaleidoskop skup je autobiografskih priča, sjećanja i uspomena na djetinjstvo.

Skup je to uspomena na autoričino rodno selo (Biletić Polje) i Neretvu koja zauvijek obilježi sve one koji žive na njezinim obalama.

Upravo zbog ubrzanosti današnjeg ritma života gubimo osjećaj za bitno, za značaj ljudskih međuodnosa, za veću povezanost unutar obitelji, za važan i potreban utjecaj starijih na mlade, za običaje koje ne njegujemo koliko bismo trebali, za vrijednost sitnica koje nam uljepšavaju život…

Knjigu je ilustrirao Dražen Jerabek, likovni umjetnik s osječkom adresom, dobitnik velike nagrade ULUPUH – a na Izložbi hrvatske ilustracije za djecu i mlade 2004. godine i nagrade Grigor Vitez za ilustraciju 2006. godine.

Knjiga se može kupiti na Alfa Web Shopu – Alfa d.d., a uskoro i u knjižari „ALFA“ Mostar.

„Dužni smo ostaviti barem neki pisani trag minulog vremena sadašnjim i budućim generacijama. Neka se ne zaboravi kako se nekada živjelo. Zbirka se sastoji od jedanaest priča, a svaka od njih je kao ona šarena, topla i očaravajuća sličica koja se nalazi u kaleidoskopu. I svaka je na svoj način posebna. Posebno oslikana za malena dječja srca, ali i ona malo veća. Vrijedi posegnuti u ovu riznicu ,,dobrih starih vremena“ koja nas čini boljim ljudima, koja nas uči plemenitim osjećajima i oživljava nam lijepa sjećanja na minula vremena.“ – napisala je u osvrtu na zbirku priča Kaleidoskop prof. Željka Miletić.

Također, svoj osvrt dali su fra Ante Marić i Valerija Ćorić.

„Ovo nisu priče! To su impresije izvučene iz duše i razastrte na papir da se s njima upoznamo. Divnim je osjećajem sačuvana sreća djetinjstva. To je toliko stvarno da te ova stvarnost zaboli. Da se upitaš gdje su nestali ti divni osjećaji, te obitelji, ta djeca?“ (fra Ante Marić)

„Ma koliko daleko nas životni koraci odveli na našem putu, svi se mi često u mislima, u čežnji koja vuče natrag, vraćamo na početke, na široke, svjetlošću obasjane staze prvih dana, dana našeg djetinjstva. Toplina, sigurnost doma, brižna roditeljska ljubav, svijet odraslih u koji si se mogao skriti, ugnijezditi, utješiti… Sigurna luka našeg djetinjstva uvijek zove natrag sa životne pučine gdje su nas odvele životne staze, s pučine koja je vrlo često sve, samo ne mirna i sigurna luka naših početaka. A tu gdje želimo i gdje nas sve vuče – je sve onako kako bi trebalo biti. Tiho, sigurno, toplo i harmonično. Možda nas Bog u ranim danima dariva najuzvišenijim darima kako bismo kasnije svoj životni vrtlog u sebi uspjeli uskladiti, umiriti, utopliti kako bi sve ipak bilo onako kako je bilo, kako treba biti.“ (dipl. novinarka Valerija Ćorić)

Citluk.ba

Podijeli objavu