Naslovnica DRUŠTVO Ivan Klasnić: Pokupio sam virus, ostao bez kose, uzimam tablete svako jutro…

Ivan Klasnić: Pokupio sam virus, ostao bez kose, uzimam tablete svako jutro…

Podijeli objavu
Foto: WITTERS

Killer. Uistinu je bio popriličan “ubojica vratara”. Napadač koji je za Hrvatsku odigrao 41 utakmicu i postigao 12 pogodaka, u Werderu 49 golova u 151 utakmici, te je bio ključan igrač bremenskog sastava koji je 2004. osvojio dvostruku krunu.

Upravo ga je ta sezona u konačnici i “pogurala” među Vatrene čiji je dres odijevao do 2011. Ukoliko se nekome možda čini malen broj utakmica i pogodaka za Hrvatsku u ukupno sedmogodišnjem razdoblju, nikako ne valja smetnuti s uma sam početak 2007. i teške zdravstvene probleme. Tegobe koji su u konačnici rezultirale transplantacijom bubrega i trnovitim životno-sportskim putem punim oscilacija, uspona i padova, primarno zdravstvenih.

Upravo današnji nadnevak, 17. listopada, Ivan Klasnić slavi svoj četvrti rođendan. Matematički se to mnogima sada nikako ne poklapa, ali…

– U nedjelju mi je rođendan. Tog datuma, 17. listopada 2017. mi je i treći put presađen bubreg. Inače, to je ujedno i stvarni očev rođendan – danas će u Poreču, kao gost iznenađenja Sport Festa, Ivan Klasnić – pišu Sportske novosti.

Treća transplatacija: Ivan Klasnić noćas u Zagrebu dobio novi bubreg

Majka prvi donor

Prisjetimo se, riječ je o hrvatskom reprezentativcu čija je dijagnoza zatajenja rada bubrega koncem 2006. promijenila život ovog sportaša.

– Prvo mi je presađen bubreg od majke, ona je bila prvi donor. To je bilo u siječnju 2007., da bi nakon 8 mjeseci, budući da mi je organizam odbacio taj bubreg, slijedila druga transplantacija. Tada je donor bio otac – veli Klasnić.

S tim transplantiranim bubregom Ivan Klasnić se upisao u nogometnu povijest postavši prvi igrač koji je s presađenim bubregom zaigrao na nekom velikom, službenom natjecanju. Bilo je to na EP-u 2008. u Austriji i Švicarskoj. Štoviše, ne samo zaigrao već je i postigao gol. Sjećate se četvrtfinalne drame protiv Turaka. Onaj pogodak za vodstvo, na žalost kratkotrajno 1:0 bio je upravo njegovo djelo.

– Što danas o tom mislim? Ha, neki mi vele, otac recimo, da sam kriv što smo ispali jer da ja nisam zabio, ne bi ni Turci, ha, ha. Sve bi bilo drukčije.

Pitanje na koje nećemo nikada doznati odgovor. No, ta hrvatska tuga i žalost poradi ispadanja 2008. nije apsolutno ništa prema onomu što se u obitelji Klasnić izdogađalo gotovo desetljeće kasnije. Tijelo je odašiljalo signale da ni drugi transplantirani bubreg više ne djeluje. To mora deprimirati?

– Pa… gledajte, medicina jednostavno nije uznapredovala toliko da može jamčiti kako će neki transplantirani bubreg biti vječan, a još je manje prognoza koliko će on trajati. Eto, majčin bubreg mi organizam nije prihvatio, odnosno odbacio ga je jako brzo. Očev je izdržao 9 i pol godina. Ovaj sada je od neke žene koja je preminula i tako sam dobio bubreg, ne znam tko je ona, znam samo da je bila dvije godine starija od mene kada je preminula – zbori Ivan.
Danas igram u obrani

Osim pomalo promijenjenog izgleda, barem glede frizure koje nema, koliko smo upoznati stanje je zasad dobro.

– Uzimam tablete svako jutro, svaku večer. Pokupio sam i neki virus, pa je zato, evo, ova kosa nekuda otišla. No, bubreg radi sjajno, stopostotno odgovara mojem organizmu kako su mi i rekli liječnici i zato uostalom i velim da mi je danas drugi rođendan.

Koliko je Ivanu stanje sada ipak vrlo dobro, dostatno govori podatak da opet igra i nogomet, jasno na rekreativnoj, amaterskoj razini. Jedino što nam je malo čudno, “Killer” igra u obrani. Zar trener ima boljeg napadača?

– Trener sam ja, ha, ha! Ma ne, tako mi odgovara. Igram iz gušta, da malo ostanem u formi, zbog zdravlja.

Pronašao sam odgovore

Što vam je u trenutku šoka 2007., kada je odjednom u naponu snage vrhunskog, profesionalnog sportaša, reprezentativca, bolest iz korijena promijenila život vaš, vama najbližih, prolazilo kroz glavu? Gdje ste pronašli utjehu, unutarnju snagu?

– Mnogi će na ovo reći – obitelj, vjera. Da, apsolutno i to također, ali…Važno je postaviti si pitanje i spoznati što je bitno u životu. Osobnom životu svakog pojedinca. Možda je teško za usporediti, ali mislim da su se ljudi, cijeli svijet, s trenutkom pandemije morali upitati što je važno u životu? Što je život? Onog trenutka kada ti se sve promijeni u životu, tada si postavite to pitanje. Ja sam pronašao te odgovore, mir, nastavio dalje živjeti, a kada nekome zaželim puno zdravlja, što je ponekad poštapalica postala, ja to iskreno tako i mislim.

Sportske novosti

Podijeli objavu