Naslovnica CRKVA Hodočašće i sveta Misa na Jelinu grobu

Hodočašće i sveta Misa na Jelinu grobu

Podijeli objavu

Više od dva stoljeća u usmenoj predaji na Krivodolu živi uspomena na Jelu i na njezin grob. Uspomena na nju živi u prisjećanju na njezinu mučeničku smrt. S koljena na koljeno, od generacije na generaciju uspomena se na krivodolsku mučenicu blaženo i sveto prenosi i živi.

Njezin grob na Krivodolu, koji je pronađen i lijepo s okolnim prostorom uređen, hodočasničko je mjesto. I ove godine župljani župe sv. Ilije Proroka u Kruševu, zajedno sa župnikom don Markom Šutalom, hodočastili su na Jelin grob. Od ponedjeljka 27. rujna do subote 2. listopada, svaku večer molila se krunica u 18 sati na Jelinu grobu.

Hodočasteći na Jelin grob sjećamo se i molimo za sve one koji su dali svoje živote u teškom razdoblju turske vladavine za “krst časni i slobodu zlatnu”. Ujedno oživljavamo naše velikane duha pa i one malene koji su postali veliki poput Jele koja je braneći svoju nevinost radije žrtvovala svoj život nego pristala na ono što su njezini nasilnici htjeli od nje učiniti. O njima se malo zna, ali upisani su zacijelo u Božjim kronikama. Mogu biti svima nadahnuće za današnji stil života, za današnju životnu borbu, za ideale. Zar i naše obitelji ne mogu prepoznati u ovome liku veličinu koju mogu nasljedovati, kao što uostalom nasljedujemo vrline mnogih naših svetaca i svetica.

U nedjelju, 3. listopada, u 11 sati slavljena je sveta Misa kod Jelinoga groba. Misno slavlje predvodio je župnik don Marko, mladi iz župe su ministrirali i pjevali za vrijeme svete Mise. Kao i svaku večer za vrijeme krunice kod Jelina groba, i na svetoj Misi okupio se velik broj vjernika hodočasnika.

Župnik don Marko u propovijedi je istaknuo da svaki kraj ima svoje predaje, pobožnosti, priče, pučku tradiciju, nešto po čemu je poznat, nešto što je dio našega života i identiteta, nešto što te stoljećima vuče i čini prepoznatljivim. Tako u ovom krvlju natopljenom hercegovačkom kraju, koji su mnoge vlasti i vladari gazili i krvlju natopili, ostade u svijesti i srcu naroda zapisan lik kćeri Jele. Njezino svjedočanstvo života, sačuvano u predaji ovoga kraja svake nas godine okuplja. Mnoge ljude je na različite načine potaknulo nešto napisati, pjesmu, roman, izraditi umjetničko djelo. Zahvaljujući njezinu duhovnom liku napisana je i lijepa drama.

“I danas je potrebno u ovome svijetu Jela, osoba koje brane dostojanstvo žene, majke. Svi mi pamtimo svoje majke, barem bi tako trebalo biti. Majku koja voli, koja trpi, koja prašta ali koja pokazuje put, koja odgaja, koja zna biti i stroga da bi izvela svoju djecu na pravi put. To je bila naša tradicija, tako smo odgojeni. A gdje su danas takve majke? Jela je bila osoba koja je branila svoju vjeru i dostojanstvo! Ima li nas danas takvi”, upitao se don Marko.

Pošteno ću pred Bogom živjeti
Kao takva želim Ga vidjeti
Ne bojim se okrutnosti tvoje
Al’ ti ne dam nevinosti svoje.

Ovo su stihovi iz pjesme fra Stojana Damjanovića o mučenici Jeli koje je kroz propovijed prožeo don Marko.

“Dok danas Bogu zahvaljujemo na daru Jele i svih drugih svetih svjedoka i junaka naše vjere, molimo za njihovu pomoć i zaštitu. Istodobno, ne možemo a ne prisjetiti se Isusovih riječi: ‘Bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje’ (Dj 1,8). U ovim riječima ne prepoznajemo samo zadaću i poslanje prvih učenika, nego su one upućene svakome od nas.

Svjedočiti Krista poslanje je Crkve, zadaća i djelo svih kršćana. Odatle i pitanje za naš vlastiti ispit savjesti: ‘Jesam li ja pravi svjedok Isusa Krista?’”, kazao je don Marko.

Crkva na kamenu

Podijeli objavu