Naslovnica POLJOPRIVREDA Proljetna gnojidba vinove loze – dušik je potreban, ali ne pretjerujte

Proljetna gnojidba vinove loze – dušik je potreban, ali ne pretjerujte

Podijeli objavu

Gnojidba predstavlja jednu od najvažnijih agrotehničkih mjera u vinogradu. Njome poboljšavamo strukturu tla, reguliramo trajanje vegetacije, povećavamo otpornost na mraz, bolesti i štetnike te osiguravamo trajnost i dugovječnost vinove loze.

Osnovna gnojidba vinograda obavlja se u jesen, u kombinaciji s obradom. No, u proljeće je potrebna i dopunska ili bolje rečeno, prihrana.

Provodi se dušičnim gnojivima prije kretanja i tijekom vegetacije, a količine se određuju prema kondicijskom stanju vinograda, očekivanom prinosu i količinama dušika u tlu.

Zbog potonjega je važno napraviti analizu tla čime utvrđujemo razinu kemijskih (pH, karbonati, EC) i fizikalnih svojstva te razinu hranjivih elemenata. Saznajemo kojega elementa ima previše ili premalo te na taj način primjenjujemo potrebno gnojivo. Važno je napomenuti i da je zakonska obveza, svakom poljoprivredniku koji je prijavljen u sustav, jednom u pet godina napraviti analizu poljoprivrednog zemljišta koje obrađuje i na kojem nešto proizvodi.

U proljetnoj se prihrani preporučuje vinograd prihraniti dušičnim gnojivom.

Temperatura tla mora biti iznad 8°C

Adrian Horvat, diplomirani inženjer agronomije i viši stručni savjetnik hortikulture naglašava da svakako treba imati na umu i temperaturu tla jer korijen većine drvenastih kultura može usvajati hranjiva tek kada se ona digne iznad 8°C.

“Stoga je svako prekasno ili prerano dodavanje hranjiva nepotrebno pošto umjesto usvajanja istih imamo ispiranje i gubitak kišom i snijegom u dublje slojeve tla”, upozorava.

Ovaj stručnjak podsjeća kako vinova loza za svoj pravilan rast i razvoj treba određena hranjiva koja možemo najjednostavnije podijeliti u ona koja treba u nešto većim količinama (makroelementi), a to su dušik (N), kalij (K), fosfor (P) magnezij (Mg), kalcij (Ca), sumpor (S), te ona koja treba u vrlo malim količinama, (mikroelementi), a to su bor (B), željezo (Fe), mangan (Mn), cink (Zn), bakar (Cu), molibden ( Mo) i kobalt (Co). Dodaje kako je svaki od ovih elementa načelno koristan, ali može biti i štetan ako ga ima u prevelikoj količini. Stoga za svaku biljnu vrstu postoji određeni omjer jer, kako ističe, urod najčešće ovisi o onom elementu kojeg ima najmanje.

“Tako, na primjer, pojačana gnojidba dušičnim ili kalijevim gnojivima ne može podići urod grožđa, ako je on ograničen manjkom bora. Dapače, može samo nanijeti štete jer se smanjuje otpornost na neke bolesti. Povećanje uroda može pratiti povećanje gnojidbe samo do određene količine, nakon toga urod ostaje isti, a daljnjim povećanjem mogu se javiti i neželjeni efekti, pa količina i kvaliteta grožđa opadaju”, pojašnjava Horvat.

Vrste tla i gnojidba 

Kada je riječ o vrstama tla, kaže kako neka imaju jaku mogućnost vezivanja hranjiva, a neka vrlo slabu. Tako je taj potencijal veći u težim, glinovitim tlima. “Ondje može doći do fiksacije nekih elemenata u lamelama sekundarnih minerala kaolinita, ilita, kao što su fosfor, kalij, magnezij. U njima je neophodno dubokom obradom unijeti kisik, kako bi hranjivi elementi postali pristupačniji i omogućili rast i razvoj najmlađeg korijenja koje usvaja hranjiva”, konkretizira te dodaje da se nasuprot njima, u laganim i pjeskovitim tlima hranjiva lakše ispiru.

“Od svih hranjivih elemenata najviše podložan ispiranju je bor. Slijedi ga dušik, posebice nitratni oblik, dok se fosfor vrlo teško ispire i premješta u dublje slojeve, naročito u težim glinovitim tlima.”

Primanje i postotak iskorištavanja hranjivih elemenata uvelike ovisi i o kiselosti (pH) tla. Što je tlo kiselije, pH tla niži, to je i postotak iskorištavanja hranjiva iz gnojidbe manji.

NPK s više dušika

Kada je riječ o dušiku, za kojega smo rekli da se većinom dodaje u proljetnoj prihrani, treba imati na umu odnos prema drugim elementima.

Horvat pojašnjava kako niska koncentracija kalija utječe na prekomjerno usvajanje dušika. S druge strane, da bi se on mogao uredno usvajati, u tlu treba biti određena količina sumpora. Smanjena količina raspoloživog dušika, utječe na pojačano usvajanje fosfora, što je detaljizirao u članku o osnovnim principima gnojidbe i kretanja hranjiva u vinovoj lozi i tlu.

Dakle, u proljetnoj je prihrani preporučljivo koristiti NPK gnojiva s više dušika, a manje fosfora i kalija, odnosno formulaciju NPK 20-10-10 i NPK 15-15-15.

Proizvođači gnojiva savjetuju da, ako je ukupna potreba za fosforom i kalijem podmirena u jesenskoj gnojidbi, ova rana proljetna obavlja se jednim od dušičnih (UREA, KAN i sl.), s tim da se prihrana Ureom poslije završene cvatnje ne preporučuje jer bi se kasnim dodavanjem tog elementa produžila vegetacija, što bi nepovoljno utjecalo na dozrijevanje i kvalitetu grožđa, te sazrijevanje rozgve.

Ne pretjerujte s količinom

Mirela Trdenić u radu “Ishrana i gnojidba vinove loze”, objavljenom u Glasniku zaštite bilja ističe kako se prva prihrana Ureom obavlja u proljeće prilikom prve obrade tla jer će najveći dio dušika vinova loza iskoristiti do cvatnje za intenzivan porast mladica. “Urea se mora plitko unijeti u tlo radi sprečavanja gubitka dušika ishlapljivanjem. Preporučuje se dodati, uvažavajući njegovu količinu dodanu pri jesenskoj gnojidbi, oko 130 kg/ha ili 13 g/m2 Uree. U svibnju se nakon cvatnje obavlja još jedna prihrana KAN-om u količini 100-130 kg/ha ili 10-13 g/ m2 ovisno o količini zametnutog roda.”

Pojašnjava kako je uloga dušika stvaranje temelja za dobru rodnost i povećanje lisne površine u kojoj se sintetiziraju odnosno stvaraju asimilati (ugljikohidrati, šećeri), a od hranjivih elemenata najviše utječe na povećanje prinosa. “Također do određene mjere povoljno utječe na klijavost peluda i na oplodnju.”

Nakon gnojidbe potrebno je izvršiti i obradu tla koja se, kako u članku “Obrada tla u vinogradu, gnojidba i zaštita vinograda”, objavljenom u Glasniku zaštite bilja piše Darko Kantoci, dipl.ing.agr, u proljeće obavlja na dubinu od 20 do 25 cm u plantažnim vinogradima, a na 10 do 15 cm u vinogradima s malim razmacima sadnje. Na taj se način ono unosi dublje u tlo.

No, za kraj ponovimo, u proljetnoj gnojidbi ne treba pretjerivati s dušikom jer prekomjerna količina ovog elementa, naročito ako nije izbalansirana fosforom i kalijem, može izazvati prebujan rast mladica, što pogoduje razvoju bolesti, te osipanje cvata uz pojavu rehuljavosti grozda i produžetak vegetacije do kasno u jesen.

Maja Celing Celić / Agroklub.com

Podijeli objavu