Naslovnica SPORT Zbog korone sam morao odgoditi vjenčanje u Hercegovini, a hrvatski dres mi...

Zbog korone sam morao odgoditi vjenčanje u Hercegovini, a hrvatski dres mi je svetinja

Podijeli objavu

Prije dolaska u Čitluk jedno vrijeme proveli ste u Orahovici na obiteljskom imanju svoje zaručnice Kristine Prišč gdje uzgajate rasne konje. Otkud ljubav prema tim plemenitim životinjama?

– Kristina me uvela u taj svijet, a s vremenom sam dosta naučio o tim životinjama. Neopisivo je gledati kako ždrijebe dolazi na svijet i kako raste. Uzgojem rasnih konja bavimo se iz ljubavi.

Koronavirus vam je poremetio planove za ženidbu. – Da. Trebali smo imati vjenčanje 8. kolovoza, ali kad je počela korona i odgodio se NBA, otkazali smo odmah. Odgodili smo vjenčanje za kolovoz 2021.

Hercegovačko podneblje iznjedrilo je plejadu vrhunskih košarkaša koji su žarili i palili europskim i svjetskim parketima. Svojedobno su to činili Dražen Dalipagić Praja i Franjo Arapović, do NBA visina vinuli su se Zoran Planinić, Bojan Babo Bogdanović, Mirza Teletović i Dragan Bender, a sve bi ih mogao zasjeniti jedan “mali” iz Čitluka – Ivica Zubac (23). Taj 215 centimetara visoki Hercegovac, Big Zu ili Zubloocka, kako ga odmilja zovu navijači La Clippersa, prošloga ljeta potpisao je četverogodišnji ugovor s NBA franšizom vrijedan 28 milijuna dolara. Nakon što su njegovi LA Clippersi neslavno prošli ove sezone, Ivica je stanku pred novu sezonu iskoristio za posjet rodnoj Hercegovini. I otišli smo ga potražiti…

Lakersi ga povrijedili, ali…

Na prvom skretanju od Čitluka prema Međugorju nalazi se zaselak Padalovina.

– Dobar dan, znate li možda gdje je ovdje kuća Ivice Zupca? – pitali smo mještane.

– Ne možete pogriješiti… Čim ugledate koš ispred kuće, na pravoj ste adresi – kažu nam.

I baš taj koš ispred obiteljske kuće Zubaca prije desetak godina odredio je sudbinu jednoga mladića koji se vinuo među zvijezde u Gradu Anđela i Hollywooda. Koš i danas stoji kao spomenik na te dane. Ljubazno nas je dočekala Ivičina majka Dijana, ubrzo se s kata spustio i Ivica pa smo se u miru njihove obiteljske kuće prisjetili njegovih samih početaka i govorili o budućnosti.

Ivice, imate dobru komunikaciju s medijima. Obučavaju li vas i za to u NBA?

– Naviknuo sam se. Svaki rookie, kada bude draftiran, prođe jednu vrstu obuke u New Yorku, kako se ponašati i što očekivati. Predavanja su nam držali psiholozi, bankari, osiguravatelji, ljudi iz medija. Pripremali su nas na sve što nam se može dogoditi u životu kao NBA igračima. Dosta se vremena posvećuje medijima i odnosu s njima.

Jezikom se dobro služite?

– Da, oduvijek su me privlačili američka hip-hop glazba i američke serije i filmovi, tako da sam i prije jako dobro znao engleski jezik. Odrastao sam, nekako, u tom američkom svijetu. U školi sam već od četvrtog razreda učio engleski, a poslije i kroz košarkaške utakmice. To poznavanje jezika i njihove kulture jako mi je puno koristilo kada sam odlazio u SAD.

Iza vas je jako turbulentna sezona u NBA. Zbog pandemije koronavirusa upitan je bio i nastavak sezone, a onda je stiglo to doigravanje u balonu bez gledatelja i na koncu rano ispadanje vašega kluba, koje nitko nije očekivao.

– Timski gledano, nećemo se lagati, podbacili smo. Svi smo imali veća očekivanja pred sezonu i nadali smo se borbi za naslov jer smo na papiru imali ekipu koja to može. Ostao je gorak okus u ustima. To će nam biti motivacija i iskustvo za iduću sezonu.

Već s 22 godine potpisali ste bogati NBA ugovor, živite pod svjetlom reflektora u Gradu Anđela, igrate s nekim od najboljih košarkaša današnjice poput Kawhija Leonarda i Paula Georgea. Može se reći da ste u potpunosti ostvarili onaj san koji ste sanjali još kao 13-godišnjak u Ciboni, da jednom zaigrate u NBA ligi.

– Sada kada vi to tako kažete, zvuči jako moćno, ali meni, koji živim tako iz dana u dan, već je to postalo normalno. Prisjetim se dana kada sam imao teške ozljede i nikakvu minutažu u Ciboni, ali sam uvijek vjerovao u sebe. Od prvog dana kad sam došao u Cibonu, bio sam uvjeren u uspjeh. Nisam ja ni u Cibonu došao tek tako, nego sa snom i željom da igram u NBA.

Kako je tekao taj put do zvijezda?

– Prvi turnir s Cibonom igrao sam s trinaest godina i kada sam završio osnovnu školu, preselio sam se u Zagreb. Sve sam ostavio u Čitluku, roditelje i braću, i krenuo u svijet. Živio sam sa 7-8 cimera u Ciboninu stacionaru, koji je bio malo veći stan. Bili smo prepušteni sami sebi, nitko, ama baš nitko, nije pazio na nas, tako da smo mogli lako zastraniti. Iz svega toga rijetko tko izađe kao igrač ili kao kompletna osoba. Ali mene su zanimale samo škola i košarka.

Postali ste sjajan NBA igrač, a igrali ste za oba tima iz Los Angelesa, Lakersa i Clippersa. Dok ste bili igrač LA Lakersa, trenirali ste i s Kareem Abdul Jabbarom.

– To je bilo iskustvo za cijeli život, naučiš nešto što ti nitko ne može pokazati. Tko god zna košarku, zna tko je Kareem… A Kad sam došao u Lakerse, ondje je bio trener (Bill Bertka) koji je u klubu proveo 60 godina i koji je trenirao i Wilta Chamberlaina, Jabbara i Shaquillea O’Neala, Paua Gasola i sve Lakersove centre. Lakersi su vjerovali da mogu izrasti u odličnog centra i povjerili su me tom treneru. Već na prvom treningu on me pitao mogu li skyhook (horog) šutnuti, a ja sam malo na tome vježbao u Ciboni. Šutnuo sam nekoliko puta i njemu se to svidjelo. I sljedeći put na treningu kaže da će me danas Kareem trenirati. Nisam mogao vjerovati. Svidjelo mu se kako sam šutirao ono što je on proslavio. I dalje sam pod tim dojmom, bio je to sjajan osjećaj za mene. Volio bih sve to ponoviti.

Hvale vas ponajbolji igrači današnjice – bivši suigrač LeBron James i sadašnji suigrač Kawhi Leonard. Koliko vam njihove riječi daju vjetar u leđa?

– Naravno da mi to puno znači. Neopisiva je uživancija bila igrati s Jamesom kao, uostalom, danas s Leonardom.

Lakersima do danas niste oprostili što su vas se riješili?

– Gledajte, ja sam odrastao kao navijač Lakersa, oni su me izabrali na draftu, proveo sam tamo dvije i pol godine i naravno da nisam želio da se to dogodi. Pogodilo me jer, kada vas klub razmjenjuje, daje do znanja da im nisi potreban. Povrijedilo me to, ali na koncu to je sve veliki biznis i tako treba i to prihvatiti. Nema tu osjećaja. I kad stvari tako promatrate, bude vam lakše. Jer kad njima nije stalno do mene, zbog čega bih ja bio povrijeđen? Idemo dalje. Clippersi su me sjajno prihvatili, dobio sam prigodu, iskoristio je i osjećam se puno korisnije u ekipi.

I činjenica da niste promijenili grad, čak ni dvorane, olakšala je situaciju?

– To mi i suigrači kažu, da sam imao najlakši “trade” ikad. Nisam čak ni kuću morao promijeniti jer trening-centar Clippersa i Lakersa udaljen je svega 10 minuta, a stanujem negdje između.

Kupili kuću u Los Angelesu

U LA-u ste pustili korijene, kupili ste kuću, kako vam je živjeti u Kaliforniji?

– Da, sad sam već četiri i pol godine u Los Angelesu i znam grad napamet. Ne treba mi navigacija za voziti se po gradu. S obzirom na to iz kakve male sredine potječem, nekoć mi se Zagreb činio kao velegrad, a sad kad sam tamo, i Zagreb mi izgleda jako mali. Imam sve što poželim, vrijeme je prekrasno, cijelu godinu je toplo, temperatura se ni zimi ne spušta ispod 15 stupnjeva, za mene idealno.

A kad ste doma u Hercegovini, gdje volite otići da vas želja mine?

– Volim otići do restorana “Udovice” na janjetinu jer je u Americi ne pripremaju na isti način. Ova hrana mi jako nedostaje. Ali, prije svega, važno mi je vidjeti obitelj i prijatelje koje ne vidim cijelu godinu.

Korona je poremetila i reprezentativne akcije, tako da je upitno hoćete li se moći odazvati izborniku Veljku Mršiću za kvalifikacije za Olimpijske igre u Tokiju?

– Nadam se da će se naći neki način jer stvarno želim igrati za reprezentaciju. Bilo bi mi žao da ne odemo na OI jer imamo igrače i ekipu za najviše domete. Nedavno sam se čuo s izbornikom Veljkom Mršićem i mislim da je on pravi trener za nas. Po imenima imamo jednu od najboljih reprezentacija u posljednjih dvadeset godina i mogli bismo nešto veliko napraviti budemo li svi na okupu – zaključio je Ivica Zubac.

Oliver Cvitković / Večernji List

Podijeli objavu