Naslovnica KULTURA “Smak svita” oduševio gledatelje u Trebinju

“Smak svita” oduševio gledatelje u Trebinju

Brotnjo.info

Podijeli objavu

U Domu mladih u Trebinju održao se prvi omladinski kazališni kamp i festival ”Agon”. Nastupili su i mladi iz Posušja, Gradnića (Čitluka), Bugojna, Doboja i Trebinja.

Članovi dramske sekcije HKUD-a Didak izveli su predstavu “Smak svita” koja je prema pisanju portala MojaHercegovina.com izazvalo snažne emocije kod gledatelja.

Što je o predstavi napisao spomenuti portal donosimo u nastavku:

“Predstava koja otriježnjava, budi u nama buru emocija pa se pitamo kada će proći ovaj ”smak svita”, bez obzira što on predstavljao i u kojim okolnostima. Radnja se događa u istoj kući, ali u dva različita vremenska razdoblja, u 1917. i danas, 2018. godine. Predstava počinje sjajnom izvedbom EKV-a i pjesme ”Ovo je zemlja za nas” na ikavici, a kada neka predstava počne s takvim emotivnim nabojem, budite sigurni da se radi o sjajnoj predstavi.

Predstava ”Smak svita” u izvedbi HKUD ”Didak” iz Gradnića predstavlja završni dio trilogije o fra Didaku. Prvi dio ove priče, ”U godinama gladi”, napisao je fra Ante Marić, a ostala dva dijela (”Učiteljice” i ”Smak svita”), napisao je Dragan Komadina. Režiju završna dva dijela ove trilogije potpisuje Robert Pehar, dok je prvi dio trilogije potpisala Tina Laco Čović.

Tko je bio fra Didak Buntić? Rođen je 1871. godine u Paoči kod Čitluka. Ovaj hercegovački franjevac, kojeg su zvali i hercegovački Mojsije, ostat će upamćen kao borac za prava seljaka, prosvjetitelj i veliki humanist. Njegovom inicijativom, kroz svojevrsne tečajeve, opismenjeno je oko 13.000 odraslih osoba, među kojima je bio i veliki broj žena, za čiju se emancipaciju snažno borio (o čemu govori predstava ”Učiteljice”). U prvom velikom ratu, u tim ratnim ali i poratnim godinama, spasio je oko 17.000 djece različite vjeroispovijesti, od sigurne smrti koja bi nastupila uslijed gladi. Otac Hercegovine, kako su ga zvali u njegovom kraju, umire u Čitluku 1922. godine. Školovao se u Gradnićima, Širokom Brijegu i Humcu. Članovi HKUD ”Didak” iz zahvalnosti prema svome zemljaku, fra Didaku, do sada su postavili tri predstave, a sve tri se posredno ili neposredno bave životom i djelom ovog velikog čovjeka.  U predstavi ”Smak svita” u pozadini priče je Didakova borba protiv gladi i udomljavanje velikog broja djece.

U dom obitelji Galić, razbijene smrću sina, koji pogiba nesretnim slučajem, utopivši se u rijeci, dolazi dječak Božo kojeg Didak dovodi Ivanu i Marti da brinu o njemu. Marta, slomljena bolom izazvanim gubitkom sina ne prihvaća malog ”smrdljivka”. Fra Didak naglašava da dječak ne smije naglo jesti, već pomalo, čega se Ivan i pridržava.

S druge strane, ali u istoj kući, 100 godina kasnije, samohrana majka Karolina Galić, ne dozvoljava sinu Tomislavu da ide u Split na utakmicu Hajduka, čiji je vjerni navijač.

Emocijama nabijena atmosfera, lirikom satkana, jednostavna, ali duboka priča, dovodi gledatelja do osjećaja katarze od samog početka predstave koju otvara zbor koji izvodi pjesmu ”Ovo je zemlja za nas”, kultnog benda EKV, otpjevanu na ikavici. Toliko moćan početak jedne predstave odavno nisam vidio.

Svako vrijeme nosi svoje breme, ili, u kontekstu ove predstave, svaki svit ima svoj smak svita. Kraj svijeta je nekad predstavljala glad, nekad ratovi, a danas pravi armagedon predstavljaju sve učestaliji odlasci mladih iz ovih, ratom okupanih prostora.

Posebno lirsku atmosferu daje stalna nazočnost Marte na sceni, njeh duh je tu, u kući, prati što se događa i pokušava biti podrška samohranoj majci XXI vijeka. Cijela predstava protječe u rijetko viđenoj atmosferi, nabijenoj emocijama, pa je knedla u grlu sigurno bila prisutna kod svih koji su nazočili ovom divnom kazališnom događaju.

Božo biva prihvaćen od strane Marte, koja pokajnički donosi dječaku kobasice u krevet, ne znajući za Didakove instrukcije, a ta hrana djeluje fatalno po dječaka koji umire na Martinim rukama. Sto godina kasnije, događa se drama druge vrste. Tomislav koristi majčinu nepažnju i pod prijetnjom pištoljem odlazi od kuće. Scenskim paralelizmom postignuta je snažna slika i doživljaj koji eskalira ”susretom” Marte i Karoline. Karolina osjeća nečija nazočnost, a Marta milovanjem pruža podršku, simbolički, svim ženama svijeta, a posebno ženama ovih prostora.

Ogroman doprinos cjelokupnom doživljaju i utisku daju glumci i glumice koji igraju članove zbora, a sjajnim izvođenjem daje se poseban ugođaj koji definitivno predstavlja kvalitetu više u ovoj predstavi. Treba naglasiti i sjajno rješenje scenskog prostora, koje je tako svedeno a tako funkcionalno, točnije multifunkcionalno.

U predstavi igraju Mateo Buntić, Lucija Zubac, Slavko Pehar, Andrijana Zubac, Jure Zubac, Pero Prskalo, Frano Zubac, Antonija Pehar, Dijana Pehar, Martina Pehar, Gabrijela Prskalo, Marija Prskalo, Petra Prskalo, Ana Zubac i Ivan Zubac. U glumačkom ansamblu, posebno se istakla Andrijana Zubac, koja je sjajno, gotovo nestvarno tumačila lik Marte, te Mateo Buntić koji je tumačio Tomislava Galića. Ostatak ansambla je također zaslužio brojne pohvale, a sve ono što bi se moglo zamjeriti ne treba ni navesti kada se zna da je finalni rezultat više nego dobar. Štoviše, predstava ”Smak svita” je događaj o kojem treba pričati i koji treba vidjeti što više ljudi. Začuđujuće je sa kakvom posvećenošću i s kakvom emocijom igraju glumci u ovoj predstavi. Angažiranom temom (kao što su sve tri dosadašnje predstave na ”Agonu” bile snažno angažirane, a i preostale dvije su takođe), ansambl iz Gradnića kod Čitluka progovara o temi koja se, svjesno ili nesvjesno, zaobilazi ili negira, a to je tema masovnog odlaska mladih. Kako su, te 1917. i 1918. brojna djeca našla spas u hercegovačkom kršu, kada je Hercegovina bila dolazni peron i svojevrsna obećana zemlja, tako su danas ovi prostori sve češće odlazni peroni, što zapravo i jeste smak današnjeg/ovdašnjeg ”svita”. Mladi odlaze, odlazili su i ranije, ali su se ponekad vraćali…

Nažalost, danas sve više mladih uzima ”one way ticket” i odlazi zauvijek, nerijetko ogorčeni svim onim što ih je okruživalo. Izgleda da je danas najteže zadržati obitelj na okupu, mnoge obitelji su skrnavljene u ratu, a one koje nisu su u velikoj mjeri devastirane bremenom koje današnjica nosi. Snažan krik koji se prolomio  dvoranom Doma mladih natjerao me je da, došavši kući, snažno zagrlim djecu i voljenu ženu, a nije li to ono najljepše i najvrjednije što kazalište treba/mora biti? Jedna od najvećih misija kazališta je da prosvećuje, pročišćuje, čineći nas boljim ljudima, tjerajući nas da razmislimo o nama samima i ljudima koji nas okružuju. S tim u vezi, ”Smak svita” je više nego uspješno pronijela misiju kazališne umjetnosti. Živio nam HKUD ”Didak” još mnogo, mnogo godina… I ”Agon”! – napisao je u svome osvrtu Igor Svrdlin na portalu MojaHercegovina.com.

Kažimo i to kako je za dodatni doprinos dramatičnosti i emotivnosti u predstavi dodjeljena pohvala za scensko pjevanje Mariji Prskalo, članici HKUD-a Didak

Pet članova dramske sekcije HKUD-a Didak svih pet dana trajanja festivala je boravilo u Trebinju gdje su sudjelovali na radionicama, okruglom stolu te su nazočili svim predstavama.

Kako su za portal Brotnjo.info rekli iz HKUD-a Didak počašćeni su što su imali priliku sudjelovati na ovogodišnjem festivali odakle su se vratili puno bogatiji i još iskusniji, a pozivitne kritike su im svakako poticaj za daljnji rad.

Podijeli objavu